Unutarnja geometrija

U ciklusu Unutarnja geometrija,  tijelo postaje polje istraživanja, a lice mjesto napetosti između unutarnjeg i vanjskog svijeta. Linija ugljena diše poput otkucaja srca — ponekad čvrsta, ponekad krhka — uvijek prisutna kao trag misli. Boja se pojavljuje štedljivo, kao energetski akcent: zlatna priziva sjećanje na svjetlo i dah, dok plave i sive nijanse donose udaljenost, tišinu i refleksiju. Figura ovdje nije prikazana, već otkrivena. Ona izranja i raspršuje se unutar istog gesta, kao da se slika odvija između daha i tišine. Lice, iako prepoznatljivo, gubi individualnost i postaje arhetip — znak unutarnjeg prostora koji se ne može potpuno prikazati, već samo naslutiti.

Ugljen djeluje kao produžetak ruke, kao neposredna veza između tijela i površine, dok akril otvara prostorne slojeve koji nose teksturu misli, a ne kože. Napetost između organskog i strukturalnog, između geste i konstrukcije, čini jezgru ovog ciklusa.

Ovi radovi ne traže emocionalnu ilustraciju, već stanje prisutnosti. Oni su tihe karte svjesnosti, pokušaji da se zadrži ono što se ne može obuzdati: krhka ravnoteža između impulsa i reda, između osobnog i univerzalnog, između intime i okolnog prostora. Inner Geometry tako postaje vizualni dnevnik disanja — mjesto gdje se pogled okreće prema unutra.

Inner Geometry

In the series Inner Geometry, the body becomes a field of inquiry, and the face a site of tension between the inner and outer world. The charcoal line breathes like a heartbeat — sometimes firm, sometimes fragile — always present as a trace of thought. Color appears sparingly, as an energetic accent: gold re-calls the memory of light and breath, while blue and grey tones bring distance, stillness, and reflection. The figure here is not depicted but discovered. It emerges and dissolves within the same gesture, as if the painting unfolds between breath and silence. The face, though recognizable, loses individuality and becomes an archetype — a sign of the inner space that cannot be fully shown, only intuited.

Charcoal acts as an extension of the hand, a direct line between body and surface, while acrylic opens spatial layers that carry the texture of thought rather than skin. The tension between the organic and the structural, between gesture and construction, forms the core of this cycle.

These works do not seek emotional illustration but a state of presence. They are quiet maps of aware-ness, attempts to hold what cannot be contained: the fragile balance between impulse and order, be-tween the personal and the universal, between intimacy and the surrounding space. Inner Geometry thus becomes a visual diary of breathing — a place where seeing turns inward.

Umjetnik surađuje s mnogim galerijama  a ovo su samo neke od njihe: Galerija Mala u Zagrebu, Galerija Canvas u Zagrebu, Galerija Modro u Zagrebu